Sloboda kao motiv u dubrovačkim renesansnim i baroknim dramama

Apstrakt

Pojam slobode predstavlјa jednu od dominantnih pojava koja je obilјežila stari Dubrovnik. Nјen značaj se odrazio i na književnost. Naime, već u samim počecima renesansne književnosti, sa prvim pojavama drame, osjetan je uticaj i vidlјivo prožimanje ideja slobode. Suprotstavlјanjem  Dubrovnika drugim područjima okupiranim tuđom vlašću, sloboda je još više dobijala na značaju. Preko pastorala, a onda i čuvenih Palmotićevih melodrama, „libertas“ je mnogo zastuplјen. Tako se uočavaju stihovi protkani direktnom apoteozom i glorifikovanjem nezavisnosti, uz iznošenje i rodolјubivih osjećanja. Upoređujući ove dvije književne epohe, zanimlјivo je pratiti kako se oblikuje, doživlјava i slavi nezavisnost, naročito kroz mješavinu različitih dramskih vrsta. Samim tim, osnovni cilј ovog rada odnosi se na što bolјe dokazivanje i osvjetlјavanje slobode, koja je u suštini na pravi način predstavlјala i cjelokupnu Dubrovačku republiku.